NMB Reading corner
Dobrodošli na forum NMB Reading corner koji je ogranak New Moon Balkan foruma. Ovde možete čitati sva ostvarenja Stefani Majer.


Forum ogranak New Moon Balkan foruma na kom možete čitati sva ostvarenja Stefani Majer.
 
HomeNMB ForumBlogCalendarFAQSearchMemberlistUsergroupsRegisterLog in

Share | 
 

 4. Gest

Go down 
AuthorMessage
MoOn Girl
Administrator
Administrator
avatar

Posts : 98
Join date : 2010-06-26

PostSubject: 4. Gest    Sat Jun 26, 2010 6:17 am

Vjenčanje je glatko prešlo u svadbeni pir - kao dokaz besprijekornosti
Aliceina plana. Nad rijekom je upravo bio sumrak; ceremonija je
potrajala tocno koliko treba, dopustivši da sunce zadje za šumu.
Svjetalca na stablima treperila su dok me Edvvard vodio prema stražnjim
staklenim vratima, tako da je bijelo cvijece blistalo. Tu vani bilo je
daljnjih deset tisuca cvjetova, tvoreci mirisni, prozracni šator nad
plesnim podijem uredenim na travnjaku podno dva prastara cedra.
Zbivanja su se usporila i opustila kad nas je okružila blaga kolovoska
vecer. Mala se publika
raširila pod mekim sjajem treptavih
svjetalaca, i ponovno su nas pozdravili prijatelji koje smo maloprije
izgrlili. Sada je bilo vremena za pricu, za smijeh.
"Cestitam,
narode", kazao nam je Seth Cleanvater, saginjuci glavu dok je prolazio
ispod ruba cvjetnog vijenca. Njegova majka Sue držala se cvrsto uz
njega, mjerkajuci uzvanike sumnjicavo i napeto. Lice joj je bilo mršavo
i nesmiljeno, a kratka, stroga frizura samo je pojacavala taj dojam;
jednako je kratku nosila njezina kci Leah - upitala sam se jesu li se
ošišale na isti nacin iz izraza solidarnosti. Billy Black, s druge
Sethove strane, nije bio napet poput Sue. Kad bih pogledala Jacobova
oca, uvijek sam imala dojam da vidim dvije osobe, a ne tek jednu. Tu je
bio starac u kolicima, izborana lica i široka osmijeha kojega vide i
svi ostali. I tu je
bio izravni nasljednik duge loze mocnih,
magicnih poglavica, obavijen autoritetom s kojim je rodjen. Premda je
magija - zbog nedostatka katalizatora - preskocila njegov naraštaj,
Billy je svejedno pripadao moci i legendi. Tekle su ravno kroz njega.
Istekle su u njegova sina, nasljednika magije, koji im je okrenuo leda.
Tako je na Sama Uleyja sada pala dužnost poglavice iz legendi i
magije...
Billy je djelovao neobicno opušteno, ako se uzme u obzir
društvo i prigoda - crne su mu se oci krijesile kao da je upravo saznao
neku dobru vijest. Zadivila me njegova pribranost. Ovo
vjencanje
zacijelo mu je djelovalo kao nešto vrlo loše, nešto najgore što bi se,
u Bilijevim ocima, moglo dogoditi kceri njegova najboljeg prijatelja.
Znala
sam da mu nije lako obuzdavati osjecaje, imajuci u vidu kakav izazov
ovaj dogadaj naznacuje pradavnom sporazumu izmedu Cullenovih i
Quileutea - sporazumu što brani Cullenovima da ikada više stvore novog
vampira. Vukovi znaju da se sprema kršenje, ali Cullenovi pojma nemaju
kakva ce biti njihova reakcija. Prije sklapanja saveza, smjesta bi
uslijedio napad. Rat. Ali sada kad su se bolje medusobno upoznali, hoce
li umjesto toga doci do oprosta?
Kao u odgovor na tu pomisao, Seth se nagnuo prema Edvardu, ispruženih ruku. Edvard mu je slobodnom rukom uzvratio zagrljaj.
Primijetila sam da je Sue prikriveno zadrhtala.
"Drago mi je što vidim da ti je sve tako dobro ispalo, stari", rekao je Seth. "Radujem se zbog tebe."
"Hvala
ti, Seth. To mi puno znaci." Edvvard se odmaknuo od Setha i pogledao
prema Sue i Biliju. "Hvala i vama. Zato što ste dopustili Sethu da
dode. Zato što ste danas podržali Bellu."
"Nema na cemu", rekao je
Billy dubokim, hrapavim glasom, a ja sam se iznenadila koliko mu je ton
optimistican. Možda se na vidiku nalazi cvršce primirje. Pomalo se
poceo stvarati red, pa nam je Seth mahnuo i odgurao Billyja prema
hrani. Sue je držala po jednu ruku na svakom od njih. Zatim su nam
cestitali Angela i Ben, pa Angelini roditelji, a zatim Mike i Jessica -
koji su se, na moje iznenadenje, držali za ruke. Nisam cula da su
ponovno zajedno. To je bilo lijepo. Iza mojih ljudskih prijatelja
naišli su moji novi rodaci steceni udajom, vampirski klan iz Denalija.
Shvatila
sam da zadržavam dah kad je vampirica na celu - Tanya, pretpostavila
sam zbog crvenkaste nijanse njezinih plavih uvojaka - primila Edvvarda
u zagrljaj. Uz nju, još su tri vampira zlacanih ociju gledala u mene s
otvorenom radoznalošcu. Jedna je žena imala dugu,
blijedoplavu kosu,
ravnu poput kukuruzne svile. Druga žena i muškarac pokraj nje bili su
crnokosi, a u njihovoj puti boje krede bilo je necega pomalo
maslinastog. I svi cetvero bili su tako lijepi da me želudac zabolio.
Tanya je i dalje grlila Edvarda.
"E, Edvarde", rekla je. "Nedostajao si mi."
Edvard
se zahihotao i okretno izvukao iz zagrljaja, lagano joj stavivši ruku
na rame i odmaknuvši se za korak, kao daje želi bolje vidjeti. "Predugo
je vremena prošlo, Tanya. Dobro izgledaš."
"Ti takoder."
"Dopusti
da te upoznam sa svojom suprugom." Bilo je to prvi put daje Edvard
izgovorio tu rijec otkako je službeno postala tocna; cinilo se da ce
sada prsnuti od zadovoljstva zato što je izgovara. Svi Denalijevci
reagirali su vedrim, kratkim smijehom. "Tanya, ovo je moja Bella."
Tanya
je bila do tancina onoliko ljupka koliko su moje najgore more
predvidale. Odmjerila me pogledom u kojem je bilo daleko više
kalkuliranja nego pomirenosti s cinjenicama, a onda me
primila za ruku.
"Dobro
došla u obitelj, Bella." Osmjehnula se, pomalo sažalno. "Smatramo se
Carlisleovom proširenom obitelji, i doista mi je žao zbog, eh, nedavne
prilike u kojoj se nismo ponijeli kao takvi. Trebali smo se ranije
upoznati. Možeš li nam oprostiti?"
"Naravno", rekla sam bez daha. "Tako mi je drago što smo se upoznali."
"Cullenovi su sada svi u paru. Možda je na nas došao red, a, Kate?" Široko se osmjehnula plavuši.
"Održimo
san na životu", rekla je Kate i prevrnula zlacanim ocima. Preuzela je
moju ruku od Tanye i blago je stisnula. "Dobro došla, Bella."
Tamnokosa
žena stavila je ruku preko Kateine. "Ja sam Carmen, ovo je Eleazar.
Svima nam je najiskrenije drago što smo te napokon upoznali."
"I
m-meni je", promucala sam. Tanya se osvrnula prema ljudima u redu iza
sebe - Charliejevu pomocniku Marku sa suprugom, koji su razrogacenih
ociju upijali dojmove o klanu iz Denalija.
"Poslije cemo se bolje upoznati. Imat cemo eone vremena za to!" nasmijala se Tanya kad su ona i njezina obitelj krenuli dalje.
Svi
su se uvriježeni obicaji održali. Zaslijepile su me bljeskalice dok smo
držali nož nad spektakularnom tortom - odviše velebnom, smatrala sam,
za naše razmjerno intimno okupljanje prijatelja i rodbine. Naizmjence
smo jedno drugoga nahranili tortom; Edvard je muški progutao svoj
zalogaj dok sam ga gledala u nevjerici. Buket sam bacila atipicno
vješto,
ravno u ruke iznenadene Angele. Emmett i Jasper kidali su se
od smijeha na moje crvenjenje dok mi je Edvard skidao posudenu
podvezicu - koju sam uspjela migoljenjem spustiti gotovo do gležnja -
vrlo oprezno, zubima. Kratko mi je namignuo, a onda bacio podvezicu
ravno u lice Mikea Nevtona.
A kad je zasvirala glazba, Edvard me
primio u narucje za tradicionalni prvi ples; voljno sam mu se
prepustila, usprkos svome strahu od plesa -pogotovo plesa pred publikom
- od ciste srece zato što me on drži. Sve je samostalno obavio, a ja
sam se bez napora vrtjela pod sjajem baldahina svjetala i blistavih
bljeskanja fotoaparata.
"Godi li vam proslava, gospodo Cullen?" šapnuo mi je u uho.
Nasmijala sam se. "Trebat ce mi vremena da se naviknem na to."
"Imamo
nešto vremena", podsjetio me, s likovanjem u glasu, i prignuo se da me
poljubi pri plesu. Aparati su groznicavo škljocali.
Glazba se promijenila, a Charlie je potapšao Edvarda po ramenu.
Ples
s Charliejem nije mi bio ni izdaleka tako lak. Nije mu išlo ništa bolje
nego meni, tako da smo se za svaki slucaj oprezno kretali lijevo-desno
po malom cetverokutu podija. Edvard i Esme vrtjeli su se za to vrijeme
oko nas kao Fred Astaire i Ginger Rogers.
"Nedostajat ceš mi u kuci, Bella. Vec se osjecam osamljeno."
Progovorila
sam stisnutim grlom, nastojeci to pretvoriti u šalu. "Da znaš kako mi
je grozno što te ostavljam da sam sebi kuhaš - prakticki je rijec o
kažnjivom zanemarivanju. Mogao bi me uhititi."
Iscerio se. "A valjda cu preživjeti novu prehranu. Samo mi se javi kad god nadeš vremena."
"Obecavam."
Cinilo
mi se da sam plesala sa svima. Bilo mi je lijepo vidjeti sve stare
prijatelje, ali zaista sam nadasve htjela biti s Edvardom. Obradovao me
kad me napokon preuzeo, samo pola minute nakon pocetka novog plesa."Mike ti još uvijek nije drag, a?" prokomentirala sam kad me Edvvard u vrtnji odvukao od njega.
"Nije, kad mu moram slušati misli. Ima srece što mu nisam dao nogu odavde. Ili štogod još gore."
"Ma baš."
"Jesi li se imala prilike pogledati?" "Eh. Ne, mislim da nisam. Zašto pitaš?"
"Onda
mi se cini da ti nije jasno koliko si istinski, nesnosno prelijepa
veceras. Ne iznenaduje me što se Mike ne uspijeva othrvati nedolicnim
razmišljanjima o udanoj ženi. Iznenaduje me, ipak, što se Alice nije
sjetila prisiliti te da se pogledaš u zrcalo."
"Vrlo si pristran, znaš."
Uzdahnuo
je, a onda zastao i okrenuo me prema kuci. Staklena stijenka odražavala
je cijelu svadbu poput dugackog zrcala. Edvard mi je pokazao odraz para
tocno prekoputa nas.
"Pristran, je li?"
Opazila sam letimice
odraz Edvvarda - savršenu presliku njegova savršenog lica - pokraj
kojeg je stajala tamnokosa ljepotica. Koža joj je bila poput vrhnja i
ruža, oci raširene od uzbudenja i optocene gustim trepavicama. Uski
potez svjetlucave bijele vjencanice blago se
širio u skutima, tako
da je gotovo podsjecao na obrnutu casku cvijeta kale, tako vješto
skrojen da je njezino tijelo izgledalo elegantno i graciozno - barem
dok je stajalo u mjestu, ako ništa drugo.
Prije nego što sam stigla
trepnuti i natjerati ljepoticu da se pretvori u mene, Edvard se
odjednom ukrutio i automatski okrenuo u suprotnom smjeru, kao da ga je
netko pozvao imenom.
"O!" rekao je. Celo mu se nacas namrštilo, a onda jednakom brzinom izgladilo.
Odjednom mu se na licu raširio blistav osmijeh. "Sto je bilo?" upitala sam ga. "Vjencani dar iznenadenja."
"A?"
Nije
mi odgovorio; samo je ponovno zaplesao, vrteci me u smjeru suprotnom od
onoga u kojem smo dotad išli, podalje od svjetala, pa u duboki obruc
mraka što je opasavao obasjani plesni podij.
Nije zastao sve dok nismo zašli na tamnu stranu jednog od onih golemih cedrova. Zatim je Edvard pogledao ravno u najcrnju sjenu.
"Hvala ti", rekao je Edvvard sjeni. "To je vrlo... obzirno od tebe."
"Nadimak mi je Obzirni", poznati, promukli glas odgovorio je iz crne noci. "Smijem zamoliti za ples s nevjestom?"
Ruka
mi je poletjela prema grlu, a da me Edvvard nije držao, bila bih se
srušila na zemlju. "Jacob!" protisnula sam cim sam ponovno uspjela
udahnuti "Jacob!"
"Hej, kako je, Bells."
Zateturala sam prema
zvuku njegova glasa. Edvvard me nastavio držati ispod lakta sve dok me
drugi par snažnih ruku nije primio u tami. Vrelina Jacobove kože pocela
me pržiti kroz tanku satensku haljinu kad me privukao uza se. Nije niti
pokušao zaplesati; samo me grlio dok sam držala glavu zarivenu u
njegova prsa. Sagnuo se da pritisne obraz uz moje tjeme.
"Rosalie mi nece oprostiti ako joj ne pružim službenu priliku na plesnom podiju", promrmljao je
Edvard, i znala sam da nas napušta, dajuci mi time vlastiti dar - ovaj trenutak s Jacobom.
"O, Jacobe." Sada sam vec plakala; nisam uspijevala jasno izgovarati rijeci. "Hvala ti."
"Ne cmizdri, Bella. Upropastit ceš si vjencanicu. Pa to sam samo ja." "Samo? O, Jake! Sada je sve savršeno."
Frknuo je. "Ma da - svadba može poceti. Kum je napokon stigao." "Sada su svi koje volim tu."
Osjetila sam kako mi njegove usne lagano doticu kosu. "Oprosti što kasnim, srce."
"Kad sam tako sretna što si došao!"
"To je i bio povod."
Osvrnula
sam se prema svatovima, ali nisam od plesaca vidjela mjesto na kome sam
posljednji put vidjela Jacobova oca. Nisam znala je li ostao. "Zna li
Billy da si tu?" Cim sam ga to upitala, shvatila sam da je zacijelo
znao - jedino je to moglo objasniti njegov ozareni izraz
maloprije.
"Siguran sam da mu je Sam rekao. Posjetit cu ga kada... kada pir prode."
"Bit ce mu tako drago da si došao kuci."
Jacob
se malo odmaknuo i ispravio. Zadržao je jednu ruku na mojim križima, a
drugom me primio za desnu šaku. Privio nam je ruke uz svoja prsa;
osjetila sam kako mu srce kuca pod mojim dlanom, i pretpostavila da mi
nije slucajno tako položio šaku.
"Ne znam hocu li dobiti više od
samo ovog jednog plesa", rekao je i poveo me u polagano kruženje koje
nije odgovaralo ritmu glazbe što je dopirala iza nas. "Pa da ga
iskoristim koliko mogu."
Kretali smo se u ritmu njegova srca pod mojim dlanom.
"Drago
mije što sam došao", rekao je Jacob tiho nakon jednog trenutka. "Mislio
sam da mi nece biti. Ali drago mi je što sam te vidio... još jedanput.
Nije tako tužno kao što sam mislio da ce biti."
"Ne želim da budeš tužan."
"Znam ja to. Niti sam veceras došao da bih ti nabijao grižnju savjesti."
"Ne - jako sam sretna zato što si došao. Nisi mi mogao dati bolji dar."
Nasmijao se. "Baš dobro, jer nisam imao vremena kupiti pravi dar."
Oci
su mi se polako prilagodavale na mrak, i sad sam mu razaznavala lice,
postavljeno više nego što sam ocekivala. Je li moguce da on i dalje
raste? Prije bih mu dala dva i deset nego metar devedeset. Laknulo mi
je što opet vidim poznate crte njegova lica nakon toliko vremena -
duboko usadene oci u sjeni njegovih cupavih crnih obrva, visoke
jagodice, pune usne raširene preko bijelih zuba u
sarkastican
osmijeh koji odgovara tonu njegovih rijeci. Oci su mu u kutovima bile
napete - oprezne; razaznavala sam da je veceras vrlo oprezan. Davao je
sve od sebe da me usreci, da mu se ne omakne ništa što bi mi otkrilo
koliku cijenu za ovo placa.
Nikad u životu nisam ucinila ništa toliko dobro da bih zaslužila prijatelja poput Jacoba.
"Kad si se odlucio vratiti?""Svjesno ili podsvjesno?" Duboko je udahnuo prije nego što ce odgovoriti na vlastito pitanje.
"Da
znaš, nisam siguran. Cini mi se da vec neko vrijeme lutam u ovom
smjeru, a možda je to zato što sam išao ovamo. Ali tek jutros sam
zaista poceo trcati. Nisam bio siguran hocu li stici na vrijeme."
Nasmijao se. "Ne bi mi vjerovala koliko mi je ovo sad cudno - hodati
ponovno na dvije noge. I još odjeca! A još mi je bizarnije baš zato što
mi je cudno. To nisam ocekivao. Izgubio sam praksu sa svim tim ljudskim
stvarima."
Okretali smo se postojanim tempom.
"Ipak, bilo bi
šteta da te nisam uspio vidjeti ovakvu. Vec je samo zato vrijedilo
prijeci ovoliki put. Izgledaš nevjerojatno, Bella. Stvarno si
prelijepa."
"Alice je danas uložila mnogo vremena u mene. A i mrak pomaže." "Meni nije narocito mracno, znaš."
"Tocno." Vukodlacka osjetila. Bilo je lako zaboraviti sve što on može, jer mi je djelovao toliko ljudski. Pogotovo sada.
"Ošišao si se", primijetila sam.
"Aha. Lakše je, znaš. Kad sam vec imao ruke, rekoh, pa da ih iskoristim." "Dobro ti stoji", slagala sam.
Frknuo
je. "Baš. Izveo sam to samostalno, hrdavim kuhinjskim škarama." Nacas
se široko iscerio, a onda mu se osmijeh istopio s lica. Uozbiljio se.
"Jesi li sretna, Bella?"
"Jesam."
"Okej." Osjetila sam kako sliježe ramenima. "To je najhitnije, valjda." "Kako si ti, Jacobe?
Stvarno?"
"U redu sam, Bella, stvarno. Više se ne trebaš brinuti oko mene. Možeš prestati gnjaviti Setha."
"Nije da ga gnjavim samo zbog tebe. Seth mi je drag."
"Dobar
je to decko. Bolji je za druženje od nekih. Da ti pravo kažem, kad bih
se morao riješiti glasova u glavi, bilo bi mi prakticki savršeno biti
vuk."
Nasmijala sam se tome kako je to zvucalo. "Aha, ni ja ne mogu natjerati svoje da ušute."
"U tvom slucaju, to bi znacilo da nisi normalna. Jasno, ja sam vec znao da nisi normalna", zafrkantski je dodao.
"Hvala."
"Vjerojatno
je lakše biti mentalno poremecen nego sudjelovati u umu copora. Glasovi
u glavi ne šalju ludacima dadilje da pripaze na njih."
"A?"
"Sam je tamo vani. I još nekoliko njih. Za svaki slucaj, znaš." "Za kakav slucaj?"
"Za
slucaj da se ne mogu obuzdati, tako nekako. Za slucaj da odlucim
nepozvan uletjeti na tulum." Nacas se osmjehnuo na pomisao koja mu je
vjerojatno bila privlacna. "Ali nisam ti došao upropastiti vjencanje,
Bella. Došao sam da..." Nije dovršio recenicu.
"Da mi bude savršeno."
"To ti je visoko ocekivanje."
"Sva sreca da si tako visok."
Prostenjao
je na moju kilavu dosjetku, a onda uzdahnuo. "Samo sam ti došao biti
prijatelj. Tvoj najbolji prijatelj, još jedanput, za kraj."
"Sam bi trebao imati više pouzdanja u tebe."
"Pa,
možda se ponašam preosjetljivo. Možda bi oni svejedno došli, da drže
Setha na oku. Ovdje ima mnogo vampira. Seth to ne shvaca onoliko
ozbiljno koliko bi trebao."
"Seth zna da mu ne prijeti nikakva opasnost. On bolje razumije Cul-lenove nego Sam."
"Jasno, jasno", rekao je Jacob, izmirujuci se prije nego što stigne izbiti svadja.
Bilo mi je cudno vidjeti da se on medu nama postavlja kao diplomat.
"Zao mi je zbog tih glasova", rekla sam. "Kad bih ti bar mogla to olakšati." U toliko pogleda.
"Nije tako strašno. Samo ti se malo jadam."
"Tisi... sretan?"
"Prakticki. Ali dosta o meni. Ti si zvijezda veceri." Zacerekao se. "Kladim se da to naprosto obožavaš. Biti u žiži pozornosti."
"Ma da. Pozornosti nikad dovoljno."
Nasmijao
se, a onda se zagledao preko moje glave. Naškubivši usne, poceo je
proucavati treperavi sjaj svadbenog pira, elegantnu vrtnju plesaca,
lelujave latice što padaju iz vijenaca; pogledala sam s njim. Sve mi je
to djelovalo vrlo udaljeno od ovog mracnog, mirnog prostora.
Gotovo kao da promatram bijele vrtloge dok se kovitlaju u snježnoj kugli.
"Toliko im priznajem", rekao je. "Znaju prirediti pošteno slavlje."
"Alice je nezaustavljiva sila prirode."
Uzdahnuo je. "Pjesma je završila. Misliš da mogu dobiti još jednu? Ili time tražim previše?"
Stisnula sam mu cvršce ruku. "Možeš dobiti koliko god plesova želiš."
Nasmijao
se. "To bi bilo zanimljivo. Samo, mislim da bi mi bilo pametnije da se
zadovoljim s dva. Da se još ne bi pocelo pricati."
Poceli smo se ponovno okretati ukrug.
"Tko bi rekao da se do sada vec nisam uspio naviknuti na rastanke s tobom", promrmljao je.
Pokušala
sam progutati knedlu, ali nikako mi nije išla niz grlo. Jacob me
pogledao i namrštio se. Prešao mi je prstima preko obraza, loveci suze
na njemu.
"Nisi ti ta koja bi tu trebala pustiti suzu, Bella."
"Svatko pusti suzu na vjencanju", kazala sam kroz stisnuto grlo.
"Ovo si željela, zar ne?"
"Jesam."
"Onda se osmjehni."
Pokušala sam. Nasmijao se mojoj grimasi.
"Pokušat cu te zapamtiti ovakvu. Pretvarati se da si..."
"Da sam što? Umrla?"
Stisnuo
je zube. Vodio je borbu sam sa sobom - s odlukom da mi svojim dolaskom
ovamo pruži dar, a ne osudu. Mogla sam pretpostaviti sto je želio reci.
"Ne",
napokon je odgovorio. "Ali ovakvu cu te vidjeti u sebi. S ružicastim
obrazima. Sa srcem što kuca. S dvije lijeve. Svime skupa."
Namjerno sam mu iz sve snage nagazila na nogu.
Osmjehnuo se. "Takvu te volim."
Krenuo
je reci još nešto, a onda naglo zatvorio usta. Ponovno se poceo silom
obuzdavati, škrgucuci zubima da ne kaže rijeci koje ne želi reci.
Moj
odnos s Jacobom nekada je bio tako lak. Prirodan poput disanja. Ali
otkako mi se Edvard vratio u život, pretvorio se u neprestanu napetost.
Jer ja sam - u Jacobovim ocima – odabirom Edvarda odabrala sudbinu goru
od smrti, ili barem ravnu njoj.
"Što je, Jake? Samo mi reci. Meni možeš reci sve."
"Ma - ma... Nema nicega što bih ti htio reci."
"Daj, molim te. Na sunce s tim."
"Istina je. Nije to... to je - to je pitanje. Nešto što bih htio da ti kažeš meni."
"Zatraži."
Mucio se još minutu, te ispustio dah. "Ne bih smio. Nije bitno. Samo me morbidno nešto zanima."
Shvatila sam na što misli, jer sam ga tako dobro znala.
"Nije veceras, Jacobe", prošaptala sam.
Jacob
je bio još obuzetiji mojom ljudskošcu od Edvarda. Svaki otkucaj moga
srca bio mu je dragocjen, jer je znao da su mi odbrojeni.
"O", rekao je, nastojeci prigušiti olakšanje. "O."
Pocela je svirati nova pjesma, ali ovaj put nije primijetio promjenu.
"Kad je?" prošaptao je.
"Ne znam tocno. Za tjedan-dva, možda."
Glas mu se promijenio, poprimivši obranaški, podrugljivi prizvuk. "Što se ceka?"
"Jednostavno
nisam htjela provesti medeni mjesec u previjanju od boli." "A kako bi
ga radije provela? U igranju 'Covjece ne ljuti se'? Ha ha." "Jako
smiješno."
"Šalim se, Bells. Ali, ruku na srce, ne vidim smisao. Ne
možeš provesti pravi medeni mjesec sa svojim vampirom, pa zašto onda to
formalno radiš? Reci bobu bob. Ovo nije prvi put da to odgadjaš. Samo,
to je dobro", rekao je, odjednom iskren. "Nemoj se toga stidjeti."
"Ništa ja ne odgadam", brecnula sam se. "I da, mogu provesti pravi medeni mjesec! Mogu raditi što god hocu! Daj se goni s tim!"
Naglo
je prekinuo naše sporo kruženje. Na trenutak, upitala sam se nije li
napokon primijetio promjenu glazbe, te se pocela brže-bolje domišljati
nacinu da izgladim našu malu nesuglasicu prije nego što se on oprosti
od mene. Ne bismo se smjeli rastati s ovakvim tonom.
A onda su mu se oci iskolacile od nekakvog cudnog, zbunjenog užasa.
"Što?" zgroženo je rekao. "Što si to rekla?" "O cemu...? Jake? Što je bilo?"
"Kako to misliš? Provesti pravi medeni mjesec? Dok si još ljudska? Ti se to šališ? Šala ti je bolesna, Bella!"
Prostrijelila
sam ga pogledom. "Kažem ti da se goniš s tim, Jake. To te se totalno ne
tice. Ne bih smjela... ne bismo uopce smjeli razgovarati o tome. To je
privatna—"
Golemim me šakama šcepao za ramena, obuhvativši me u cijelosti, tako da su mu se prsti isprepleli.
"Au, Jake! Pusti me!"
Protresao me.
"Bella! Jesi li sišla s uma? Pa ne možeš biti tako glupa! Reci mi da se šališ!"
Ponovno me protresao. Ruke su mu podrhtavale, cvrste kao podvesci, stvarajuci vibracije duboko u mojim kostima.
"Jake - prestani!"
U mraku je odjednom nastala velika gužva.
"Mici ruke s nje!" Edvardov glas bio je hladan kao led, oštar poput britve.
Iza Jacoba zaculo se potmulo rezanje iz crnog mraka, a zatim još jedno, preklapajuci se s prvim.
"Jake, buraz, odmakni se", zacula sam nagovaranje Setha Clearvvatera. "Pucaš."
Jacob je djelovao ukoceno u svome položaju, dok je užasnuto buljio izbecenim ocima.
"Ozlijedit ceš je", prošaptao je Seth. "Pusti je."
"Odmah!" zarežao je Edward.
Jacob
je naglo spustio ruke uz bokove, a iznenadan nalet krvi u mojim žilama
koje su to jedva docekale bio je gotovo bolan. Prije nego što sam mogla
shvatiti više od toga, na mjestu vrelih našle su se hladne šake, a zrak
je odjednom strelovito zastrujao oko mene. Trepnula sam, i našla se na
nogama dva metra od mjesta gdje sam dotada stajala. Edvard je
napeto
stajao preda mnom. Dva pregolema vuka kocila su se izmedu njega i
Jacoba, ali nisu mi djelovali agresivno. Prije sam imala dojam da su tu
kako bi sprijecili borbu.A Seth - krakati, petnaestogodišnji Seth - držao je duge ruke oko
Jacobova tijela koje se treslo i vukao ga odande. Fazira li se Jacob
dok je Seth tako blizu...
"Daj, Jake. Idemo."
"Ubit cu te", rekao je Jacob, glasom tako zagušenim bijesom da je bio tih poput šapta.
Njegove oci, usredotocene na Edvvarda, plamtjele su od srdžbe. "Ovim rukama cu te ubiti!
Ovaj tren!" Grcevito se zatresao. Najveci vuk, onaj crni, oštro je zarežao.
"Seth, makni mi se", prosiktao je Edvard.
Seth
je ponovno povukao Jacoba. Jacob je bio tako izvan sebe od gnjeva da
gaje uspio odmaknuti još korak-dva. "Nemoj, Jake. Daj, idemo. Hajde."
Sam - najveci vuk, onaj crni - tada se pridružio Sethu. Prislonio je svoju masivnu glavu Jacobu na prsa i poceo ga gurati.
Njih trojica - Seth koji je vukao, Jake koji se tresao, Sam koji je gurao
-
brzo su nestali u noci. Preostali vuk ostao je gledati za njima. Nisam,
pri toj slaboj svjetlosti, bila sigurna koje mu je boje krzno -
cokoladno smede, možda? Je li to onda Quil?
"Žao mi je", prišapnula sam vuku.
"Sve je sada u redu, Bella", promrmljao je Edvard.
Vuk
je pogledao Edvarda. Oci mu nisu bile prijateljske. Edvvard mu je
jedanput hladno kimnuo. Vuk je otpuhnuo i zatim se okrenuo i pošao za
ostalima, nestajuci kao i oni.
"U redu", kazao je Edvard za sebe, a onda me pogledao. "Vratimo se."
"Ali Jake—"
"Sam pazi na njega. Otišao je."
"Edvarde, tako mi je žao. Bila sam glupa—"
"Nisi ucinila ništa pogrešno—"
"Kad imam tako dug jezik! Zašto mi je došlo... Nisam mu smjela dopustiti da me tako pogodi. Sto mi je bilo na pameti?"
"Ne brini." Dotaknuo mi je lice. "Moramo se vratiti na slavlje dok još nisu primijetili da nas nema."
Odmahnula sam glavom ne bih li se iznova orijentirala. Dok još nisu primijetili? Pa ima li ikoga kome je to promaknuto?
Zatim
sam, pri razmišljanju, shvatila da je sukob koji je meni djelovao tako
katastrofalno u stvarnosti bio vrlo tih i kratak, ovdje u sjenama.
"Daj mi dvije sekunde", usrdno sam ga zamolila.
Utroba mi je bila u kaosu od panike i žalovanja, ali to nije bilo bitno
- u ovom je trenutku samo vanjština bila važna. Znala sam da moram savladati vještinu igranja ocekivane uloge.
"Vjencanica?"
"Izgled ti je u redu. Ni jedna jedina vlas nije ti se pokvarila."
Dvaput sam duboko udahnula. "Okej. Idemo."
Obgrlio
me i odveo natrag na svjetlo. Kad smo prošli ispod treptavih svjetala,
nježnim me okretom vratio na plesni podij. Stopili smo se s ostalim
plesacima kao da ni trenutka nismo prekinuli ples.
Obazrela sam se
prema uzvanicima, ali nitko nije djelovao šokirano ili zastrašeno. Tu
se samo na najbljedim licima dao uociti najsitniji tracak napetosti, a
nju su dobro skrivali. Jasper i Emmett bili su na rubu podija, jedan do
drugoga, i pretpostavila sam da su bili u blizini za vrijeme razmirice.
"Jesi li—"
"Dobro sam", obecala sam mu. "Ne mogu vjerovati da sam to ucinila. Pa što je sa mnom?"
"Ništa nije s tobom."
A
bilo mi je tako drago što sam tu vidjela Jacoba. Znala sam koliku je
žrtvu za to morao podnijeti. A onda sam je upropastila, pretvorila
njegov dar u katastrofu. Trebalo bi me strpati u karantenu. Ali moj
idiotizam ništa više veceras nece upropastiti. Ovo cu odložiti, strpati
u ladicu i zakljucati
da se naknadno time pozabavim. Imat cu vremena
napretek da se bicujem zbog toga, a ništa što bih sada mogla uciniti ne
bi moglo biti od koristi.
"Gotovo je", rekla sam. "Nemojmo veceras više ni pomisliti na to."
Ocekivala sam da ce se Edward brzo složiti, ali ostao je šutjeti.
"Edvarde?"
Sklopio je oci i celom dotaknuo moje. "Jacob ima pravo", prošaptao je. "Pa što mi je na pameti?"
"Nema."
Pokušala sam zadržati mirno lice zbog ociju okupljenih prijatelja.
"Jacob je tako opterecen predrasudama da ništa ne može jasno vidjeti."
Promrmljao je nešto prigušeno što je zvucalo gotovo kao: "Trebao bih mu dati da me ubije jer mi je to uopce palo na pamet..."
"Prekini",
rekla sam žestoko. Primila sam mu lice dlanovima i pricekala da otvori
oci. "Ti i ja. To je jedino što je bitno. Jedino o cemu sada smiješ
razmišljati. Cuješ me?"
"Da", uzdahnuo je.
"Zaboravi da je Jacob dolazio." Ja bih to mogla. Ja cu to i uciniti. "Za mene. Obecaj da ceš pustiti sve ovo."
Gledao
mije u oci na trenutak prije nego što ce odgovoriti. "Obecavam." "Hvala
ti. Edvarde, ne bojim se." "Ja se bojim", prošaptao je.
"Nemoj." Duboko sam udahnula i osmjehnula se. "Usput, volim te."
Slabašno mi se osmjehnuo u odgovor. "Zbog toga i jesmo tu."
"Pa ti stvaraš monopol nad nevjestom", rekao je Emmett, prilazeci iza Edvvardova ramena.
"Daj
mi da zaplešem sa svojom sestricom. Ovo mi je možda posljednja prilika
da je natjeram da se zarumeni." Glasno se nasmijao, netaknut kao i
inace bilo kakvim ozbiljnim ozracjem. Ispostavilo se da zapravo postoji
niz ljudi s kojima još nisam plesala, što mi je pružilo priliku da
se
istinski priberem i donesem odluku. Kad me Edvard ponovno preuzeo,
shvatila sam daje ladica s Jacobom lijepo i cvrsto zatvorena. Dok me
primao u narucje, uspjela sam odnekud iskopati svoj prethodni osjecaj
radosti, svoju sigurnost u to da mi je veceras sve u životu
smješteno kako treba. Osmjehnula sam se i položila glavu uz njegova prsa. Ruke su mu se cvršce stisnule.
"Ovo bi mi moglo prijeci u naviku", rekla sam.
"Nemoj mi reci da si prešla preko svojih problema s plesom."
"Ples
nije tako strašan - s tobom. Ali prije sam mislila na nešto drugo" - i
tu sam se još cvršce privila uz njega - "na to da te nikad više necu
morati pustiti od sebe."
"Nikad", obecao mi je i sagnuo se da me poljubi.
Bio je to posve ozbiljan poljubac - intenzivan, polagan ali sve snažniji...
Više-manje sam zaboravila gdje se nalazim kad sam zacula kako mi Alice dovikuje: "Bella! Vrijeme je!"
Osjetila sam kratkotrajan titraj ozlojedenosti na svoju novu zaovu zbog tog prekida.
Edvard ju je zanemario; usne su mu bile tvrde na mojima, žustrije nego prije. Srce mi je
pohitalo punim trkom, a dlanovi su mi bili glatki na njegovu mramornom vratu.
"Želiš
li propustiti avion?" strogo me upitala Alice, našavši se tik do mene.
"Sigurna sam da bi ti bilo baš krasno provoditi medeni mjesec dok
kampirate u zracnoj luci i cekate sljedeci let."
Edvard je blago odmaknuo lice da promrmlja: "Bježi, Alice", a onda je opet priljubio usne uz moje.
"Bella, želiš li nositi tu vjencanicu u zrakoplovu?" oštro me upitala.
Stvarno
nisam narocito marila. U tom trenutku, naprosto me nije bilo briga.
Alice je tiho zarežala. "Reci cu joj kamo je vodiš, Edvarde. Tako mi
svega, reci cu joj."
Ukipio se. Zatim je odigao lice s mojega i
prostrijelio svoju najdražu sestru pogledom. "Grozno si malena da budeš
tako nemjerljivo iritantna."
"Nisam izabrala savršenu haljinu za odlazak da mi propadne", poklopila ga je i primila me za ruku. "Dodi sa mnom, Bella."
Pokušala
sam se oteti njezinu stisku, protežuci se na prste da ga još jedanput
poljubim. Nestrpljivo mije cimnula ruku i odvukla me od njega. Uzvanici
koji su to promatrali tu i tamo su se zacerekali. Tada sam digla ruke i
dopustila joj da me odvede u praznu kucu.
Izgledala je srdito.
"Oprosti, Alice", ispricala sam se.
"Ne krivim te, Bella." Uzdahnula je. "Ocito je da si ne možeš pomoci."
Zahihotala sam se njezinu mucenickom izrazu lica, a ona se namrštila.
"Hvala ti, Alice. Bilo je to najljepše vjencanje koje je itko ikada imao", kazala sam joj iskreno.
"Sve je bilo tocno kako treba. Ti si najbolja, najpametnija, najnadarenija sestra u cijelome svijetu."
To je otopilo led u njoj; osmjehnula se od uha do uha. "Drago mi je da ti se svidjelo."
Renee
i Esme cekale su nas na katu. Njih tri brzo su me izvukle iz haljine i
obukle u Alicein zagasitomodri komplet za odlazak. Bilo mi je drago kad
mi je neka od njih izvukla ukosnice i pustila da mi kosa slobodno padne
niz leda, valovita od pletenica, što mi je prištedjelo kasnije
glavobolje zbog utegnutosti. Cijelo to vrijeme mojoj je majci suza suzu
stizala.
"Nazvat cu te kad budem znala kamo idem", obecala sam joj
dok sam je grlila na rastanku. Znala sam daje sva luda zbog tajne
medenog mjeseca; moja majka je mrzila tajne, osim ako nije ucestvovala
u njima.
"Ja cu ti kazati cim nam nestane s vidika", nadmašila me
Alice i zlocesto se osmjehnula mome povrijedenom izrazu. Baš je strašno
nepošteno što cu ja to posljednja saznati.
"Morat cete posjetiti
mene i Phila vrlo, vrlo skoro. Na vama je red da podete na jug - da bar
jedanput vidite sunce", rekla je Renee.
"Danas nije padala kiša", podsjetila sam je, izbjegavajuci njezin zahtjev.
"Sto je pravo cudo."
"Sve je spremno", rekla je Alice. "Prtljaga vam je u autu - Jasper ga dovozi pred kucu."
Odvukla me natrag prema stubištu dok je Renee išla za nama, i dalje me napola grleci.
"Volim
te, mama", šapnula sam joj dok smo silazile. "Tako mi je drago što imaš
Phila. Cuvajte se." "Volim i ja tebe, Bella, sreco."
"Dovidenja, mama. Volim te", ponovila sam, dok mi se grlo stezalo.
Edvard
je cekao u dnu stuba. Primila sam ga za ispruženu ruku, ali sam se
nagnula od njega i pocela pogledom prelaziti šacicu uzvanika koji su
cekali da nas isprate.
"Tata?" upitala sam, tražeci ga ocima.
"Eno",
promrmljao je Edvard. Provukao me kroz goste, koji su nam se
razmaknuli. Pronašli smo Charlieja gdje nespretno stoji naslonjen uza
zid iza svih ostalih, djelujuci pomalo kao da se skriva. Crveni
kolobari oko njegovih ociju objasnili su i zašto.
"O, tata!"
Obujmila sam ga oko struka, a suze su mi opet briznule - veceras sam toliko plakala.
Potapšao me po ledima.
"Daj, daj. Nemoj samo propustiti let."
S
Charliejem je bilo teško razgovarati o ljubavi - bili smo tako slicni,
uvijek skloni svrtanju teme na nešto trivijalno samo da se izbjegne
sramota otkrivanja emocija. Ali ovo nije bilo vrijeme za ukocenost.
"Volim te zauvijek, tata", kazala sam mu. "Da to nisi zaboravio."
"I ja tebe, Bells. Oduvijek, zauvijek."
Poljubila sam ga u obraz u isti mah kad je i on poljubio moj obraz. "Javi se", rekao je.
"Uskoro",
obecala sam mu, znajuci daje to sve što mogu obecati. Samo telefonski
poziv. Ocu i majci ne smije se dopustiti da me ponovno vide; bit cu
odviše razlicita, i daleko, daleko opasnija.
"Hajde, onda", rekao je
odrješito. "Da ne zakasniš." Uzvanici su nam ponovno stvorili prolaz.
Edvard me držao cvrsto uza se dok smo odlazili
odande.
"Jesi li spremna?" upitao me.
"Jesam", rekla sam, i znala da je to istina.
Svi
su zapljeskali kad me Edvard poljubio na pragu. Zatim je otrcao sa mnom
u auto kad se prolomio pljusak riže. Uglavnom je pao sa strane, ali
netko, vjerojatno Emmett, bacao ju je nepojmljivo precizno, pa me dosta
riže zasulo pri odbijanju od Edvardovih ledja.
Auto je bio urešen
opet novim cvijecem što se potezalo u trakama cijelom njegovom dužinom,
kao i dugim koprenastim vrpcama za koje je
bilo privezano tuce cipela - dizajnerskih cipela koje su izgledale netom kupljene – predvidenih da se vuku iza branika.
Edvard
me štitio od riže dok sam sjedala, a onda je i sam ušao, pa smo
odjurili odande dok sam mahala kroz prozor i dovikivala: "Volim vas"
trijemu, odakle su mi mahale moje obitelji. Posljednji prizor koji sam
primijetila bili su moji roditelji. Phil je objerucke nježno grlio
Renee.
Ona je jednu ruku cvrsto držala njemu oko struka, ali
slobodnu je ruku ispružila da primi Charliejevu. Toliko razlicitih
vrsta ljubavi, skladnih upravo u ovom trenutku. Slika mi je bila puna
nade.
Edvard mi je stisnuo ruku.
"Volim te", rekao je.
Naslonila sam glavu uz njegovu nadlakticu. "Zbog toga i jesmo tu", ponovila sam mu njegove rijeci.
Poljubio me u kosu.
Kad
smo skrenuli na crnu autocestu, pa je Edvvard istinski dodao gas,
zacula sam buku kroz brujanje motora. Dopirala je iz šume iza nas. Ako
sam je ja mogla cuti, onda je to svakako vrijedilo i za njega. Ali
ništa nije rekao dok se zvuk polako gubio u daljini. Ni ja ništa nisam
rekla.
Prodorno zavijanje slomljena srca bivalo je sve prigušenije, a onda se posve izgubilo.
Back to top Go down
View user profile http://www.newmoon-balkan.com/portal.htm
 
4. Gest
Back to top 
Page 1 of 1

Permissions in this forum:You cannot reply to topics in this forum
NMB Reading corner :: Knjige :: Breaking dawn :: Prva knjiga-
Jump to: